Obveznica je isprava koja sadrži priznanje postojanja neke obaveze, a služi vjerovniku kao dokaz da je dužnik obavezu preuzeo. Obveznice mogu izdavati države, velike bankovne, saobraćajne ili industrijske kompanije, a svrha izdavanja je prikupljanje sredstava, najčešće u značajnim iznosima. Obveznice , za razliku od dionica, donose unaprijed utvrđenu kamatu.[1][2] Po funkciji obveznice se mogu smatrati i kreditom koji se preprodaje drugim ulagačima.[3]
One mogu glasiti na ime ili na donosioca, a moraju sadržavati nominalnu vrijednost, kamatnu stopu, seriju i broj. Osim ovog obaveznog sadržaja, ona može imati naznačene i eventualne načine korištenja u određene, unaprijed utvrđene svrhe (naprimjer za plaćanje poreza u iznosu nominalne vrijednosti obveznice ako je izdaje država, ili za neki drugi način korištenja).
Obavezni sastavni dio obveznice su kuponi, koji daju pravo na isplatu pripadajuće kamate za određeni period (najčešće za jednu godinu, ali isplata kamata može biti i češća) i obično ih ima toliko, na koliko takvih perioda je izdana obveznica, jer su obveznice uvijek s tačno određenim rokom vraćanja. Ukoliko obveznica ne sadrži dovoljan broj kupona za kamate, mora sadržavati talon uz čije predočenje zajedno s dionicom dužnik mora vjerovniku dati nove.
Dionice mogu biti i predmet kupoprodaje uz kurs koji može biti iznad ili ispod nominalne vrijednosti, zavisno od trenutne ponude i potražnje. Smatra se ulaganjem gotovo bez rizika, a u najvećem broju zemalja ne moraju biti predmet trgovanja na berzi.[4]
Eine Anleihe ist ein verbriefter Kredit, also ein Kredit, der vom Kreditgeber ohne die Zustimmung des Kreditnehmers verkauft werden kann
© MMXXIII Rich X Search. We shall prevail. All rights reserved. Rich X Search